Instant je engleski termin koji je u naš rječnik ušao kao oznaka za proizvode dostupne odmah, bez čekanja ili pripreme. Najčešće su u pitanju prehrambeni proizvodi kao što su juha, dječja hrana, riža, krumpir pire, kava… U predstavi autorica dovodi u korelaciju pojavu instant proizvoda i ljudskog odnosa prema vremenu unutar suvremenog načina života.

Ovaj fenomen nadopunjuje se teorijom McDonaldizacije društva (George Ritzer), koja označava prilagodbu društva, odnosno institucija i organizacija, zahtjevima suvremenog načina proizvodnje koji su karakteristični za lance brze hrane. Ovakav radni obrazac potiče kvantitetu nad kvalitetom, čime je osigurana široka prihvaćenost društva, unutar kojeg se stvara iluzija sigurnosti te se smanjuje rizik od neuspjeha. Autorica kroz medij vlastitog tijela problematizira nuspojave ubrzanog tempa življenja (engl. fast-paced life ) kao što su konstantna dostupnost putem mobilnih uređaja, uvjetovanja brzih reakcija i odluka, istovremeno izvršavanje različitih zadataka, pritisak reprezentacije i postava kratkih vremenskih rokova.

Ubrzani tempo potiče brzu obradu informacija zbog čega dominantno koristimo i razvijamo kognitivne sposobnosti prilikom izvršavanja zadataka. Međutim, sve što činimo uključuje i naše tijelo koje u konačnici snosi posljedice naših odluka. Pronalazimo li vrijeme potrebno za osluškivanje vlastitog tijela unutar užurbanog rasporeda? Jesmo li zapeli u limbu u kojem se iscrpljujemo preko granica vlastitih mogućnosti te se potom bavimo rehabilitacijom posljedica?

Naše tijelo živi je arhiv svih naših iskustava. Možda nam ono može ponuditi neka rješenja.

Premijerna izvedba održana je 31.srpnja 2024.godine u Kulturnom centru Osijek kao dio programa Osječkog ljeta kulture 2024.